The e-mail could not be sent.
Possible reason: your host may have disabled the mail() function.
I tako san ja nekoliko dana pokušavala da resetujen pasword koji san zaboravija, ko matuf insan.
Šta bi ja da mi nije ovih prijatelja u Germaniji, odustala bih ja od voxyz adrese davno.Nije neke štete što me nema svakodnevno tu, ali insan navikne i et.Dođem ja, pokušam da resetujem pasword preko maila i svaki dan isto…i svaku put odustanem.Juče mi je moja Krajiškinja pomogla, Allah da je nagradi, mislim nije ovo prvi put da mi pomaže.
Jesen je u mom sokaku… i u svim drugim sokacima haman… kiša me probudila jutros, magla i tama… Sunce na počinak otišlo… Bila mi je sestra s djecom dva dana, aman ja ljepote.Dječja graja i smijeh, igre na pretek, daleko najljepši prizor u zadnju deceniju moga života bio je kad sam ujutro ustala na sabah, vatra naložena, kahva se hladi a moja osam godina mlađa sestra na sedždu pada Rabbu.Od sreće i miline sam zaplakala.Ne mogu se neke scene, neki trenutci riječima opisati.To se jedino može doživjeti.
Postoje neke tajne veze među nama, neraskidive… u riječi neprevodive, neopisive.Kad u svakom trenu znaš, jednostavno znaš kako je onome i šta osjeća onaj za koga si tom nekom vezom vezan.Takvu vezu imamo moja sestra i ja..U 4 ujutro ona me nazove samo zato što osjeća da mene nešto muči, Voli me ovakvu kakva jesam, ne traži da se mjenjam.Volim je kakva jest i ne tražim da se mijenja.
Sve drugo ne može se porediti s ljubavlju dvije sestre.A ima i onih koje se mrze.Ne govore jedna s drugom.Ne ulazim u to.Meni moja , svakom svačija sestra.I ljubav.
Nas dvije dijelimo sve.Od naših strahova, nadanja, snova, do naših torbi i obuće, dijelile bi mi i odjeću ali sam ja dosta viša od nje i dosta krupnija(da ne kažem deblja) pravdam se godinama, kao eto, one su mi krivac glavni.
Ona je kuma mom sinu, ja njenom, ona je moje sve…moj najbolji prijatelj, duša moje duše.Jako ličimo, glas nam ni mama ne razlikuje, imamo istu boju očiju, tena, doduše ona je brineta, ja nisam, ona voli meso, ja ne… Obje smo rođene u decembru, imamo benove na istim mjestima, zadnju marku dijelimo…nas dvije…dijelimo i sreću i tugu….i nadu i propale snove skupljamo po podu.
Ona je stroga, ja blaga, ona je razum, ja emocija… Obje smo ista krvna grupa, ona je pozitivna, ja negativna(mislim na Rh faktor 😀 )ona je moja sušta suprotnost i moja dopuna… kad smo skupa, tek tada smo jedno, dvije sestre koje su mjesecima spavale pod istim srce…kad se ona rodila, to je za mene bio događaj, mojom krivicom je izbila tek iznikli stalni zub, danima sam je mučila dok harfove nije savladala… na svojim leđima sam je nosila doktoru… pokrivala da ne ozebe…Izrasla je u prekrasnu djevojku… danas je žena, majka dvoje djece i moj sav svijet.Moje istinsko bogatstvo.
Svaki put kad sam se vraćala iz Saraj’va, donosila sam joj poklon, makar i skroman, ali uvijek bi se nađi nešto da u njene ručice spustim.I danas je isto.Čuvamo svaku sitnicu koju jedna drugoj poklonimo.Rekla je kad se budem, ako ikad(aBd ) opet, jednom, nekad(aBd) udavala, da taj neko ko bude u meni vidio ženu za život, mora prvo od nje izun dobit 😀 ništa baba, ništa mama, kaže, ne znaju oni mene kao što me ona zna.
Volim svoju sestru i u svakoj svojoj dovi nađem za nju mjesta, za njene evlade i svakog koga volim…a i za onog koga ne volim…
Slika. br.1. U nekoj šumi, ne znam joj ime, dok smo čekale kahvu sa žara, moja sestra i ja slikasmo se, iako ne s puno dara, ali zato s puno ljubavi…
#sestre
