Moram da te  pitam na samom početku, što te ne bi jutros sa sabaha?

Jel’?

Dolazila ja nekoliko puta, pokušavala da uđem kroz vrata poznata tebi i meni i Onome kome se ništa sakriti ne može… i zamandaljena ih nađem… svaki put…

kontam, da opet ne kuhaš kakav krompir 😀

Taman kad sam imala nešto nalik inspiraciji…tebe ne bi… meni nisi bio dostupan…. i ode mi sva inspiracija u helać…dragi  voxxyz.com .. 😀

sad kad vidjeh da si ponovo tu… od silne dragosti i ono malo huje što je bilo, isparilo je…ali nemam više ni onu inspiraciju koja me sabahilden posjetila 😀 i koja je eto, dragi moj, do podne nestala.

Ko insan, zaboravlja… ili slabo pamti…kako god…

Htjela sam reći da trebamo više biti zahvalni za sve što imamo, za sve čime nas je Allah počastio i čime nas svakodnevno časti…

Htjela sam reći da ne budemo pored sluha i vida i slijepi i gluhi za druge i za sebe…

Možda iz razloga poznatih samo meni, ali volim čovjeka, posebno djecu koja su drugačija od sve djece… tu djecu ne zovem kao drugi, što ih zovu… ja ih zovem , posebna djeca s malo drugačijim potrebama…

Htjela sam reći da ako vam je rahatluk il’ asiluk dokundisao, drage moje dame sa plastičnim noktima i cigaretama u ustima, i vama dragi moji muškarci u hlačama koje ste spustili do pola guzice i auto sto vozate a kupili ste ga na kredit ili na prevaru, pa vam je sve i svako sitniji od vas… htjela sam vas pozvati da jedan dan odete do bolnice, do nekog centra za djecu s posebnim potrebama, do ludnice ili na mezarluk… prosto da vidite svi vi, koji ste umorni od vlastitog života i svi vi koji svojim asilukom zagorčavate svoj i živote ljdui oko vas, da sjednete, na pola sata zamislite sebe u takvoj poziciji…

Jeste li sretni?

JESTE!

I

JESMO!

Jesmo li zahvalni?

NISMO!

SRAM NAS BILO!!!

Može li iko ko je živ a nema fizičkih urođenih ili mentalnih teškoća, reći da je to njegova zasluga?

-jer i nije

Može li iko reći da je razum njegova zasluga?

Jer i nije…

Može li meni iko reći kako će sva ona djeca podnijeti svijet u kojem tek poneko u ljudima zakuca srce?

Može li meni iko reći kako će prezimit djeca u svijetu gdje tek  ponekad ih ogrije sunce?

Sve što imaš, nije tvojih ruku djelo a ni zasluga, to je dar od Allaha.

I sluh i vid i hod i govor i razum sve je nama dato…ali nam u svakom trenu može biti i uzeto…

da li zahvaljujemo što godinama bez ikakvih teškoća koristimo te posebne darove od Rabba…

NE

a što onda kukamo kad nas šupalj zub zaboli… ili šuplja glava…svejedno…. ili kad nam se o glavu obije naše neznanje…

Gledala sam  djevojku koja je i slijepa i gluha… a uči… u svojoj tami…

pa šta tebe onda spriječava da učiš, da napreduješ, da se uzdižeš iznad samog sebe svojom dobrotom, upornošću i neodustajanjem…

Ja se sebe stidim…Kakva sam.Nezahvalna i kukavica.A sve imam… u riječniku te djevojke ne postoji riječ nemoguće… ne bi trebala ni u našem…nas koji odlično vidimo sve oko sebe ali očima koje prikazuju samo ostvarnost iz nas samih… slijepi smo mi za prave stari…

Gomilaju se stvari…bacaju srca… gaze se ljudi… dostojanstva… meni je jadno za šta smo se prodali…

Tvoj život je SAD i to je sve što imaš… Prošlost je prošla… a sutra ti nije zagarantovano… pa učini danas nešto za bolje sutra tvoje, ili onih koji će nakon tebe doći

Neka je beskrajna hvala Jedinom Gopodaru za sve darove kojima nas svakodnevno časti…

neka je hvaljen Onaj koji iz ništa sve je stvorio i koji ce opet sve u ništa pretvoriti…

Jedini moj Gospodar je Allah

jedina moć koju priznajem je Njegova

Jedina istina koja se ne mjenja ni kad se ljudi promjene… jedini pravi put u kom nema prisile…ako si sebi prijatelj… prigrlićeš i zahvalna biti…a nećeš bit od onih koji su ogrezli u moru neznanja i koji i  pored očinjeg vida hodaju u tami…