Uvjerila sam se da sve ono što kažemo ili napišemo možemo biti upotrijebljeno protiv nas… ali i izvučeno iz konteksta… uobličeno u neke druge forme koje nekome budu odgovarale.Potvore te a ti, ni kriv ni dužan… gledaš… da se pravdaš, toneš još dublje, da šutiš…savjest ti ne da… ljudi su rođeni da se brane…da brane svoj toprak, svoj ugled, čast, imetak… svoje stavove… nerijetko i svoje bolesno JA… Mada, ima i onih koji se hrane tuđim bolom, krvlju, suzama… pitam se, šta bi se desilo, kad bi čovjek bio fer i pričao samo ono što ga se tiče i govorio jedino ono što zna… i ono za šta ima neoborive dokaza… i samo onda kad ga se tiče… i samo onda kad ga se pita…Ne volim slavu i famu koja se diže iz krhotina tuđeg dostojanstava, tuđih suza… Kratkog je daha…Nejma u njoj berićeta… Zamislim, Allahu moj, kako li će samo biti da Danu Sudnjem… kad svi budemo govorili samo onda kad budemo pitani… i kad odgovore kratke budemo davali i to samo na ono što zbilja znamo, što zbilja je… bez mogućnosti izvrtanja činjenica… okretanja istih u svoju korist… bez potvore nekog da se vlastiti smrad sa sebe spere…nerijetko smo zbunjeni načinom života kojeg smo prisvojili od zapada…mješamo sreću sa slobodom i slobodu sa promiskuitetom…Ne poštujemo dovoljno same sebe… pa se čudimo što naši muškarci ne poštuju nas kao supruge, kao sestre, kao majke…Zašto ne ulažemo u sebe onoliko vremena i truda koliko radimo na promjeni izgleda, na kamufliranju promjena koje je na nama ostavio vremena zub… žalosti me kad vidim kako neko sebi olahko daje za pravo da glođe tuđu čast…mada svjesna da, ko god uradi koliko trun dobra, vidjeće ga… i da ko god uradi koliko trun zla, vidjeće ga… pitam se, da li smo svjesni da nam dobra nikad ne može biti dosta i da nam čak i najmanje zlo koje činimo može biti previše… insan ne zna gdje mu se završava put… a svaki korak ionako nazire skori kraj…a ljudi se sumnjom zaraze jednako kao i prehladom… Onome ko je u Konačni sud siguran, neće nauditi sitne spletke osrednjih umova… pakosti sitnih duša… jer lava pasa ionako nikada nije naudila ljepoti mjeseca…a onome ko se u Allaha pouzda, On mu je kao Zaštitnik dovoljan! kahva je do pola ispijena… čitam kako piše u najboljem uputstvu za život. sunnetu Poslanika…da činiš drugome samo ono što bi volio da drugi čini tebi… a ko bi normalan volio da mu neko čini zulum bilo koje vrste… dođite sebi, ha ya… drugom nemate kome…