Istinski, pravi, Jedini prijatelj je samo Allah, hvaljen neka je On…roditelji mogu da zakažu, oni za koje vjeruješ da te vole i da im je stalo, leđa da okrenu…jedino, uvijek uz tebe je On.Ne traži ništa sem da mu robuješ a dao, i daje ti sve…i tebi i meni… i svima nama…i kad se insan nađe u situaciji za koju ne vidi izlaza, izlaz daje On, samo se treba čvrsto u Njeg pouzdati i od Njega jedino tražiti.

Moram priznati da mi se pojedini insani gade do te mjere da čak i od same pomisli na njihove laži, dobijem nagon za povraćanjem.Bože mili, šta sve zemlja i ne drži…Al’ nije moje da sudim, i ne želim to ni najmanje jer i sama čekam Dan suđenja, nego jednostavno boli kad vidiš kako zvjersko lice može nositi biće koje sebe naziva čovjekom…Kako nam amnezije jedino idu od ruke…Ya Rabbi…daj da sebi svaki dan sudim i da nikad ne dozvolim da imam dva lica…Gdje sam ja to izgubila svoj Put? U nastojanju da me drugi prihvate, da budem kao njima po mjeri, sebe sam izgubila.Ko će mi pomoć sebe izgubljenu da nađem, da se Kući vratim.Niko do Onaj koji mi je pokazao ovaj put, niko do Onaj koji me poznaje bolje nego što samu sebe poznajem.Hvaljen neka je on.Ne snalazim se najbolje…zašto uvijek vjerujem naivno u ljudsku dobrotu…a u ljudima svega sem ljudskosti…svega sem dobrote…ko da im je kamen međ’ grudima…Želim pobjeći negdje od svega, koža mi je postala tijesna i jedva dišem, jer preumorna sam od kajanja  i od toga da  svoju dušu iznova i iznova  dajem za nešto čemu ja ne pripadam…