Ponekad sam zadivljena vlastitom glupošću i upornošću.Koliko ja mogu bit uporna i tvrdoglava to ne mere ni jedno magare 😀 rodila me majka, jazuk dina mi što se nije obliznila kad je mene rodila, da na ‘vom hudom svijetu ima još jedna “vaka” ja.Susretanja, sudaranja, mimoilaženja, odlaženja…nada u nešto što doći neće…davanje smisla nečem što smisla nema…vjera u nekog ko u sebe vjere nema…traženje zerre dobra u drugima…izbjeglica iz besmisla u još veći…tragač za zerrom dobrote, mrvom ljubavi…iskrenosti… na putu traženja, srce dadoh…sebe izgubih…izgubih mapu puta pa sad ne znam kako da se vratim kući…ali ne brinem…Onaj koji me doveo ovdje…On će mi i pokazat put Kući…U glavi mi neka huka…smijeh …šta li je…sem smijeha i to onog grohotom ne čujem ništa…sem lica isklesanog borbom, godinama, bolom ne vidim ništa…puteva nema…nema ni straha od smrti…a života se odavno ne bojim…znam, biće što bit mora…znam da juče danas ne vrijedi…znam da ovo danas je život…kakav takav ali je život…gledam ove strijele s otrovom u mene uprte..i smijem se…šta mi mogu moji dušmani…šta mi može pakost ljudska…moj Godspodar je Allah, u mojim prsima je širina svemira i ni za čim ne tugujem… sve nek je bilo kako je moralo bit…sve nek bude kako već zapisano je…ne marim…sad i da me otkidaju dio po dio, boljelo ne bi jer tijelo odveć sviklo je na udarce života… sreću koju u sebi nosim, ne može mi niko uzeti…a istina, previše sam vjerovala nekim ljudima, previše im davala sebe…sad je vakat da se sebi vratim…od sebe preče nemam…i eto, nije da ne bole saznanja da na ovom svijetu od ljubavi je ostala samo strast, od iskrenosti samo slovo na papiru…Vraćam se sebi…od nekud iz daljine čujem razuma glas koji mi govori: “Ne odustaj od sebe nikad.Nikad.Ti vrijediš…”Osvrnem se na rane koje krvare, povadim otrovne strelice…dodam soli na rane da nikad ne zaboravim kako sam skupo platila neke ljude…i njihove jeftine karaktere…Gledala sam odraz uplakane žene u ogledalu…zadnji put zbog ružnih riječi… tvojih…jeftinih…kako samo se štedimo kad treba reći nešto lijepo, kao da se plaća, a kad treba saslušat istinu…onda napad…da se skrene pozornost s bitnih stvari.E pa aferim! Ja jesam i želim ostati do kraja života svoja, nepodkupljiva…zaljubljena u lijepo…imam svoj  svijet koji se ne uklapa u ramove onih koji sebi umisliše da su u svemu savršeni…a takvih nema, Savršen je samo On, hvaljen neka je…