Istražujem za potrebe studija uticaj medija na porast maloljetničke delikvencije, vršnjačkog nasilja i kako prekomjerno druženje s tehnologijom kod djece spriječava razvoj empatije, dakle , djeca nam izrastaju u bezosjećajne psihopate.Dok sam prelistavale knjige koje kao po navici razbacam po cijeloj sobi, telefonski poziv koji sam dobila me šokirao, glas s druge strane mi je samo rekao, opremi se odmah i idi do bolnice, tvoju curicu je udario neki dječak i u odvezli su je u bolnicu…Prvo što sam pomislila neko me zeza, vjerovatno neko iz škole zna da proučavam određen broj učenika i njihova ponašanja, međutim, glas je bio ozbiljan…Pribrala sam se…Brzo sam se spremila i otišla… Da budem iskrena, noge su me jedva odnijele.Kad sam ugledala svoju djevojčicu, svu preblijedjelu, kako leži, u meni je vrištalo nekoliko različitih glasova, što, kako, pa ona je dijete, pobogu…Jedan dječak ju je udario nogom u stomak, i kako je moja djevojčica nježna i krhka, pala je na pločnik i prilikom pada udarila se u glavu i izgubila svijest.
Dugo sam grlila svoju curicu, a u mislima samo šućurala Rabbu da nije ništa ozbiljno i da nije nešto gore.Kroz glavu su mi prolazile slike o dječaku iz Zenice koji je gotovo na isti način pao i završio kobno.
Zašto smo dozvolili da ulogu roditelja/odgajajtelja preuzme TV, internet ili igrice?
Zašto nam je važnije par krpica u ormaru od emaneta koje nam je dragi Bog povjerio?
Moja kćer ide na časove klavira, ali sam poslije ovoga odlučila da je upišem na kurseve borilačkih vještina.Nevažno šta.Što se mene tiče može box ili karate… ili oboje…
Djetinjstvo bi trebalo da je najsretniji period života, trebalo bi da je neiscrpan izvor sretnih uspomena i slika koje bi nam u zrelijoj dobi snagu davale…
Pošalješ dijete u školu ono sasvim siguran da je na sigurnom, a dobiješ telelefonski poziv koji kaže da je tvoje dijete u bolnici.Otac pomenutog djeteta se izvinuo.Mislim, kome treba izvinjenje, za njeg se ne može ništa popraviti a ni kupiti 😀
Dragi roditelji…definitivno imamo problem sa vršnjačkim nasiljem, sa pojavom maloljetnilke delikvencije…sa generacijama djece u naraštaju koja nemaju empatije, koja žive glavne uloge nekih igrica, nekih filmova u svojim glavama….i misle da je to stvarnost.
Dobar si ako si loš…jak si ako tučeš slabijeg od sebe…faca si ako psuješ…ako lažeš,ako kradeš, ako probaš sve što je zabranjeno…
Ja ne želim tako odgajati svoju djecu…nije uredu da moje čedo leži na pločniku u besvjesnom stanju zbog huje nekog dječaka.Nije uredu da ijedno dijete ma u šali bude povrijeđeno od druge djece…ni riječima ni djelom… U mojoj školi svako malo neka djevojčica završi sa rukom ili nogom u gipsu, sa čvorugom na oku ili modricom na licu…pobogu naišao neki dječak koji se umislio da je nadasve junak iz dobro osmišljenih crtića da razore zdravu svijest dječiju, da zatruju psihu, a roditelji u nedostatklu vremena zbog trčanja za materijalnim, onim što je manje vrijedno od emaneta, djecu prepuštaju na odgoj TV-u, internetu, igricama, mobilnim telelefonima, ulici, nekim tetama koje nemaju dovoljno ni znanja ni želje da našu djecu nečemu nauče.
To malo dijete koje te želi više nego tablet, koje je željno tvoje ljubavi i blizine, koje je željno da ga pitaš kako se osjeća, šta ga muči, ako ne dobije od tebe ono što mu treba, vjeruj mi, naći će sebi ali na pogrešnom mjestu i sutra probleme s takvim djetetom imaće cijelo društvo a ne samo pojedinci jer kad se slike u podsvijest urežu o onome pogrešnom kao jedinom putu, jako je teško da se to ispravi.Tenhonolgija je našu djecu mrtvila, ubila im želju da sami zamišljaju, da život oboje bojama koje im je dragi Bog dao.
Ta mala bića u koja sijemo nezdravo sjeme, koje hranimo s pogrešnog izvora, nemojte sutra krivit kad odrastu u delikvente, u djecu koja roditelje trpaju u staračke domove, umjesto novca i modernih igrački, zagrlite svoju djecu, ljubite ih, odvedite u prirodu, pričajte s njima, kuhajte ručak zajedno, nevažno što će bit sporije i više za počistitit poslije, povjerite im neki važan zadatak, uredu je da gledaju Tv i igraju igrice ali ne agresivne i ne previše.
I nikako ne da Tv bude zamjenski roditelj vašoj djeci…i nikako da Internet bude odgajatelj vašoj djeci…
Budite to Vi!
Ja znam da svoju djecu nakon ovog povjeram samo Jedinom na čuvanje, ni školama ni institucijama, ni doktorima, ma nikom, ni sebi samoj, ali će od mene dobiti ljubav svu, zagrljaja da im nikad topline ne usfali i obećanje da će njih oboje, akoBog da, završitit kurs za neku od borilačkih vještina.Takav vakat doš’o, valja preživjet školovanje 😀 i pripremit se za život koji je sve nemilosrdniji i teži, čini mi se, a mi sve slabiji i slabiji.
Istog sam misljenja, upravo i ja radi tih razloga zelim da upisem djecu u bilo kakvu borilacku vjestinu…ako nista znace se odbraniti kad im zatrebadne…ali cu pricekati da napune makar 5 god…:)
Hairli olsun 🙂 moji su stariji, pa sam mislila da su za sina fudbal i za kćerku časovi klavira sasvim dovoljni, međutim, bolje da uz sve to nauče kako da se odrbane i prežive u vaktu kad je čak i u djeci umrla saosjećajnost i ljudskost.
Meni je zao sto ja nisam nikad trenirala neku borilacku vjestinu, to je danas neophodnije zenskom bicu vise nego ikad, i treba da je saljes, i svaka majka treba tako da postupi. Jer vrijeme je takvo da moramo biti maksimalno spremni na sve.
Pa ako pogledaš od Osnovne škole već, žensko mora biti sposobno da se zaštiti i brani…Po vijestima uvijek neko žensko nastrada od ruke muškarca asije.
Ai za odrasle žene koje nađu kretene, najbolje je da znaju dobro rukama baratat il’ nogama 😀 pa da pokažu svakom gdje mu je mjesto 🙂
lično sam protiv nasilja bilo koje vrste i protiv bilo koga, ali je vakat takav da se moraš naučiti preživjeti još dok si u Osnovnoj školi 🙂
u pravu si sve, moje već idu i treniraju….al nešto kontam..kad se sjetim svoje osnovne škole, dakle tamo nđe osamdesetih…pa vazda je bilo tih tuča, udaranja, lomljenja ruku, modrica, razbijanja prozora i auta, trafika, uličnih svjetiljki..krali smo po prodavnicama, glumili bruslija il ramba, rokija…ne znam…more bit i da sad to mi sve gledmao drugačije nego kao djeca dok smo bili.a sve je možda isto…kažem samo…možda 🙂
MašAllah, ti si svoje naputio na pravi put i lahko ti je pričat 😀
a što se tiče dijela gdje kažeš da je i ranije bilo nasilja po školama, slažem se u potpunosti jer ste vi muški vaik bili naopaki :p i nekako se haman mjeri muškost time ko će više zijana napravit, zijanćeri jedni (svaka čast onom malom broju dobrih muških, koji su haman vrsta u izumiranju :p) 😀
a mi curice nek plačemo 😀 i treniramo zbog vas 😀
a ja nisam krala vala, ni razbijala, jesam jednom fasovala pošteno od jednog dječaka 😀 nalem’o me ko veliku ali to mu je bilo prvi i zadnji put 😀
Sto se tice ipad i telefona, mislam da bi dosta roditelja trebalo isto tako poslati na kurs da im se objasni da to mozda nije najbolje sresdtvo za smirenje djece. Dalje nasa jadna djeca imaju najlijenje roditelje u istoriji. Sve nam nesto fali i trazimo .Da na kraju budemo umorni i mrsko nam sa djecom prficati nego bolji im uvalimo te sprava u ruke
.
Tako je… a djeci upravo najviše fali običan razgovor i ljubav… i da se zabave korisnim stvarima. 🙂