Neka sjećanja nikada ne izblijede…

koliko samo svjetova stane u dušu običnog insana…

…dozivam sjećanja na medresanske dane… i internatski život… ovi što su služili vojni rok, znaju kako je to… mi jedino nismo imale mnogo fizičke aktivnosti, ali zato su naše psihe trenirane svakodnevno…vježajuć’ nam sabur…  snagu koja je mnogo važnija od one u mišićima… zatvorim oči da sve lijepo vidim ponovo, po ko zna koji put… i sve suze i smijeh što se u jedno sliše… sve postalo je sjećanje… 

Obradovala  me vijest da je prof. Mensur Malkić izabran za direktora Gazi Husrev begove medrese u Sarajevu.

Moja generacija je bila prva kojoj je profesor Malkić predavao kiraet.Moram  priznati da nam je prenio dobar dio znanja , mahredže, ishodište harfova smo učili mjesecima, euzu i bismilu sedmicu, sve dok svaka učenica nije shvatila i naučila, jer, bilo nas je koje nismo veze s čitanjm arapskog pisma imale.On je imao sabura.

Ponavljao s  nama, ispravljao nas, smijao se našim odgovorima na kontrolnim iz tedžvida, očito je da veze nismo imali 😀 u nižim razredima… to je čovjek kod kojeg je bilo sasvim nevažno imaš li 3 ili 5 iz kiraeta ali moraš imati znanje i moraš naučiti, do tebe je hoćeš li dobiti jedinicu pa je ispraviti ili odmah prionuti za učenjem i od samoga starta imati dobru ocjenu. Voljeli smo profesora Malkića, mislim da nije bila ni jedna učenica koja ga nije cijenila.Bio je pravedan profesor i jako odan svom poslu.Sedmično smo imali od šest dana nastave, pet časova kiraeta, jedino je još  arapski jezik bio s toliko časova sedmično.

Kad je dolazio ljut i smrknut na čas, nikome nije iz svog neraspoloženja dao slabu ocjenu…bilo je tu i smiješnih situacija ali i onih u kojima je bilo suza…

sjećam se probe za hor… Esma  i ja u prvome redu… on nam govori koju ilahiju da učimo… prođemo obje… onda smo učile zajedno, on se oduševio…a Esma i ja…bile smo posebna priča…  mi smo se budile kad drugi na počinka krenu… u predsoblju slušale radio M ili radio Stari Grad… pravile smicalice odgajateljici Suadi i Behiji…a danas… danas kad se sretnemo, opet se smijemo svemu…samo smo godina nakupile… Esma i ja smo iste… sve okrenemo na šalu… smijemo se i tome  što se ovaj život s nama opasno našalio.

Dani kad je on bio na dežuri bili su posebni… puno smijeha, savjeta i rada.

Iako je i Zijad isto tako jako dobar čovjek, mu’min kakvih je malo, čovjek koji obara pogled dok priča sa ženama, čovjek koji se ne slika sem u nuždi….sretna sam da su upravo profesora Malkića izabrali na mjesto direktora moje najdraže Medrese.S njim na čelu, Medresa je za sebe izabrala najbolje, in sha Allah.Sretno mu i Mebruk od <3

Slika. Br.1. Ovdje smo bile velike,  maturantice GHM i prof. Malkić , prvo polugodište, godina 2001.

Slika. Br.2. 20. Jubilarna generacija ženske Medrese, moja generacija

Slika. Br.3. Izlet u Kladanj, na Muške vode, na slici, Esma, Amina, Jasmina i ja…sad već davne 2000.