tražim kutak u Svemiru neki tih… da dušu osluškujem, daleko od svih…..
Navikne čovjek na sve. Na bol što misliš da nikad ne može biti onaj slatki dio tebe. Začudiš se kako si do juče želio izbrisati sve i čekati da prođe. Navikneš na ćutanje, pitanja bez odgovora, poruke koje nikad ne nađu tvoju adresu. I ne pitaš se više zašto, zbog čega, jer sve odgovore unaprijed znaš. Nema velike sreće, bez zrna tuge koju nosi, ni tuge koja prošla nije. Samo još raširene kazaljke na satu ćutke pričaju priču da sam tu. U tebi i oko tebe.
2 thoughts on “Navikne čovjek na sve. Na bol što misliš da nikad ne može biti onaj slatki dio tebe. Začudiš se kako si do juče želio izbrisati sve i čekati da prođe. Navikneš na ćutanje, pitanja bez odgovora, poruke koje nikad ne nađu tvoju adresu. I ne pitaš se više zašto, zbog čega, jer sve odgovore unaprijed znaš. Nema velike sreće, bez zrna tuge koju nosi, ni tuge koja prošla nije. Samo još raširene kazaljke na satu ćutke pričaju priču da sam tu. U tebi i oko tebe.”
Odavno veći naslov nisam vidio :))
A vidi, stvarno 😀 ma šta ja znam, biće da su me predizborne kampanje izbacile iz takta 😀 😀