Sad znam da sam donijela dobru odluku kad sam odlučila da više ne gledam TV prije neke dvije godine otprilike, jer nam toliko prljaju svijest i zamućuju i ovo malo uma što nam je ostalo, te reklame, te ne valjaš ako nisi ko mrtvac žgoljav, te boja ova te ona marka, te ovo te ono, te kremice za podočnjake, te život na kredit, ma sve fino, sve savršeno i elem, ne može insan da ne bude depresivan kad danima, godinam gleda super modele koji za basnosnovne cifre reklamiraju neki wellnes proizvod a u stvarnosti jedu karton 😀 ili čim jedu, svjesno  simuliraju povraćanje.Da ne spominjem stvarne informacije, jad i čemer, gldd u svijetu, nemoral, crne hronike, laži, kamate, prevare, pronevjere, haman na globalnom nivou duše su prodane vragu za sitan šićar dunjalučki, a muslimanski bogatuni šute, nek je njima fino, a komšijaam nek crkne krava, komšijama nek leti glava, ma ne komšijama  neg braći muslimanima.Zapitam se u koje svetinje se to mi kunemo dok se u prsa puna vjere busamo, kome to mi lažemo da želimo drugima ono što želimo sebi, koga to mi zamajavamo da smo čisti ko sama rosa sabahile, stanje ummeta je naš odraz, moćni su nemarni i šute, dobri su nemoćni i trpe, siromašnih svakim danom sve više, ko će usta pohlepnih faraona natrpati, valja živu kožu sa insan odrat da bi se pohotne šejtanske duše u insanima zasitile.Gadi mi se svijet u kojem živim, gade mi se odrasli ljudi koji od vjere imaju samo ime i bradu, gadi mi se šutnja onih koji ne bi smjeli da šute, bolno mi je što svaki dan u zemlji u kojoj živim insani prose za koru hljeba, prose za novac da bi izliječili nekog, kakve to mi duše imamo u sebi… Previše sam naivna za ovaj iskvareni svijet….Previše me boli što dobri ljudi stradaju i pate zbog nehata onih oholih, umišljenih, onih kojima je Bog dao bogastvo pa se umisliše da su ga zbilja vlasnici.Šta će ti svo dunjalučko blago ako izgubiš dušu, ako ti okameni srce pa ti postane svejedno kad vidiš da ubijaju brata i sestru tvoju po vjeri, dijete nedužno…da pogan u ime vjere tare i ništi sve sveto što je i što se vjekovima gradilo.Baš smo uznapredovali.Baš nas je tehnologija emnacipirala.Ogolila nam je ionako golu dušu, osramotila nas je zauvijek.Pred Bogom kako ćemo cevap dati.Kako ćemo moći odgovoriti za svu onu bačenu hranu iz objesti, kako ćemo moći odgovoriti za svu onu komšijsku djecu uplakanu, stidim se što se odraslim insanom zovem, boli me što rane ummeta krvare a mi sa strane bespomoćno stojimo, ubija osjećaj bespomoćnosti gore od sablje, boli više nego ikada duša….koja sluša krikove i vapaje a ne umije, ne može pomoć ni sebi ni drugima.Umorila se i zemlja čini mi se od pogani koja po njoj hodi, toliko se zla nakotilo da se čini nepodnošljivo…Da se Allah smiluje i kamena srca smekša.