Es salatu hajrun minen newm… s okolnih džamija umilnim glasom dozivaju mujezini…Požurite na na namaz, požurite na spas…dok se jutarnja kahva hladi, razmišljam o ezanu, o namazu, o toj naredbi Gospodara u kojoj je toliko mudrosti da mi toga nikada nećemo bit svjesni..Srce kao da se širi od ljepote i miline dok sabahski ezani razliježu prohladnom dolinom.Sve ljepši od ljepšeg.Požurite na namaz….požurite na spas…svjesna najstrožije naredbe, jutros istu shvatam  i ovako:Požurite, probudite se, ustanite i napravite nešto sa svojim životom, Boga nam daje priliku, jednu, dvije, deset…do nas je hoćemo li sve to prespavati i propustii…sa onim ešhedu en la ilahe ilallah čovjek  svjedoči da ne postoji drugo božanstvo sem Allaha i da ne postoji nešto drugo čemu robuje sem Njemu…a gdje smo mi danas u tome?

Robujemo zabludama, inatima, modi, ekonomskoj navodnoj krizi, lažnim vezama, prijateljstvima…onome ko Allaha stavi na prvo mjesto, sve dođe na svoje i ne znači to uopšte da neće bit musibeta, ali se sve mnogo lakše podnosi, kad znaš da Neko to gore vidi sve i nikad ne zaboravlja, kao što to čine ljudi..sve se lakše uz Njegovu pomoć prebrodi…Od kako sam s petnaest godina otišla u drugi grad da se školujem, u grad gdje nisam znala nikoga i gdje mene niko nije znao, namaz je postao moj smiraj, moje mjesto za odmor duši, mjesto gdje sve tajne povjerim…a niko mi se ne smije, a Jedan razumije i zna kako se moja duša osjeća.Suze na sedždi…tako ljekovite, tako dobre jer konačno imaš vezu s Jednim u kojoj si prihvaćena takva kakva jesi i dobrodošla da zauvijek nađeš svoje mjesto u okrilju Njegove milosti.A meni da nije namaza, poludjela bih…da mi nije veze sa Stvoriteljem, ne znam kako bih pregurala  jedan obični dan jer ma koliko ljudi ima dobrih, ma koliko nas voljeli, bojim se da nas ipak naš Gospodar najbolje razumije.Inni tewekeltu alellah…s iskrenim tewekkulom u Jednog, insana ništa poljuljat ne može…zna da sve je bilo baš kako je moralo, zna da biće što je već određeno, zna da se ne vrijedi brinuti za nešto što došlo nije…zna da ima Svemoćnog na kojeg se oslanja…elhamdulillah…

Zato, ako neko pita da li žena s nikom kalbun na blogger.ba ili yalandunya na voxxyz-u ima vezu, reći ću iskreno da, imam najljepšu vezu, najčišću, najuzvišeniju, imam vezu sa svojim Stvoriteljom, klanjam Mu se, zahvaljujem i od Njega molim.Jedini On je kadar da u mom životu okrene sve naglavačke i da sve krene u drugom smjeru…Meni možeš sve ljubavi dunjalučke uzet u zamjenu za samo jedan sabah…u zamjenu za samo jednu suzu na sedždi…u zamjenu za moj razgovor sa Gospodarom…mojoj je duši uvijek tijesno bilo u ovom izmućenom oklopu od zemlje…Istina, još smo jedno ali moja duša stremi nebu i visinama, glasu ezana i pjevu ptica…dušu da čistu donesem pred Njega ili da nađem barem ono  da trudila sam se…U životu malo je šta sigurno, a ti, ustani još sada, operi sebe od sebe, uzmi abdest, padni na sedždu i sve brige povjeri Jednom, ustani i daj najbolje od sebe, s vjerom u Allaha, s pouzdanjem u Njega, ne možeš bit na gubitku nikada…Kako je samo milostiv moj Gospodar, daje nam više nego zaslužimo, a šansu nam daje sve dok smo živi…pa uzmimo i iskoristimo barem jednu…zar nismo zahvalni onim ljudima koji nam pomognu kad nam sve niz brdo krene, zar nismo zahvalni onima koji nam pomognu da se zaposlimo, da nešto postignemo, a Allah nam dao sve, subhanallah, toliko bogatstva koje se novcem nikakvim platiti ne može, sluh i vid, i govor, i osjećanja, i razum i normalan hod, normalno uzimanje hrane i normalno pražnjenje, normalan i zdrav porod, normalno rađanje, normalna jutra, i zore svitanje…normalne noći da san nas okrijepi…sve to nema cijenu, a opet tako malo zahvaljujemo…pozivam vas, svakog kome je teško, svakog ko je sretan, svako koi ma neku potrebu, teškoću, nek uzme abdest i padne na sedždu jer znaš šta…sa Svemogućim ništa nije nemoguće…a najbolje od svega je što dok ste u vezi s Jednim, srce je smireno…nikad ne bude slomljeno….nego treperi od sreće, elhamdulilllah.