(pisano juče)

I jesen ima svoje čari.Ima i lijepih sunčanih dana.U svemu se može naći nešto lijepo.Uvijek se ima za vidjeti nešto lijepo.Svaki dan.U svakoj situaciji. U svemu.Iako se desi ponekad da neke situacije nisu baš lijepe, one nam mogu poslužiti kao lekcija.Gledam na sat, otkucava pola osam… ili što bi Hercegovci rekli sedam i po 😀 nekad iskušenje dođe da nas oslobodi iskušenja, da nam otvori oči, otvori vrata dunjaluka i ahireta, osaburim… iako zabole riječi, djela… otrpim… a kasnije se smijem s lahkoćom… bez boli…hodim džadom dunjalučkom uzdignute glave… spoznala sam da je Ljubav moja snaga… moj pokretač… ono što me čini živom..(hej slabosti, najveća sbago moja, živjela ti meni) 😀

Mogu s ponosom reći da  treba drugima činiti dobro  ali ni u kom slučaju ne treba od drugih očekivati da nam na našu dobrotu, dobrotom uzvrate.Treba uvijek očekivati samo od Allaha, mada, ponekad se desi da me neko zastidi svojom dobrotom.Danas mi je prijetelj donio novu knjigu na čitanje a vratio Jevrejsko groblje.Kad me je upitao što to imam toliko u torbi, rekoh mu nećeš vjerovat ali već dva dana u torbi putuje sa mnom cijelo jevrejsko groblje 😀

Živim.Punim plućima udišem još toplog zraka .Gazim opalo lišće i osmjehnem se svakome koga sretnem.Psu na putu.Ptici.Mački.Može neko pomisliti da sam luda.

Ne, samo sam svjesna sebe.

Ja jesam.

Živim.

Sretna sam.

Juče je prošlo.

Danas je bio lijep dan.Elhamdulillah.