Ovaj sistem pravila, kodova i vrijednosti koji djeluje poput filtera, takođe možemo metaforički predstaviti kao mapu pomoću koje se snalazimo na terenu života. Ako je mapa precizna i osavremenjena, generalno ćemo uvijek znati gdje se nalazimo, i ako odaberemo neko svoje odredište, znaćemo kako do njega da stignemo. S druge strane, ako mapa nije tačna, niti precizna – uglavnom ćemo se gubiti.
Naime, niko se ne rađa sa gotovom mapom, mapa se tokom života stvara – popunjava, koriguje, osavremenjuje – i to zahtjeva dosta vremena i ulaganja.
Ona je sama po sebi dosta rigidna struktura i zato je svaka promjena na njoj često bolna i zahtjeva puno energije. Neki ljudi prosto odustanu od ‘provjeravanja’ i ‘sređivanja’ mape, uglavnom je samo preuzmu od roditelja ili nekih roditeljskih figura – koji svakako prvobitno utiču na izgled naših mapa i podatke koji su tamo unešeni.
Da bi mapa uvijek tačno pokazivala put kako do dođemo do željenog odredišta, ona konstantno mora da se provjerava i ažurira, i to je ono što je najveći problem u stvaranju vlastite mape: u tome se lako odustane i živi se pod pretpostavkom da je teren stvarnosti baš onakav kakav je na našoj mapi, a podaci nepromjenjeni i isti, recimo, kao kad su bili unijeti iz vremena naših srednjoškolskih ili studentskih dana.
Ova mapa stvarnosti u psihologiji se stručno naziva referentni okvir.
Važno je da smo svjesni postojanja vlastite mape stvarnosti kao određenog ugla iz kojeg posmatramo stvarnost jer nam to može pomoći, ne samo u rješavanju problema generalno, nego i u razumijevanju sebe i drugih a samim tim u komunikaciji i u međuljudskim odnosima.
Na primjer, kada ne razumijemo nečije ponašanje ili nas ono čak šokira, dobro je razmisliti kakva je mapa stvarnosti te osobe, odnosno kroz kakve naočare ona posmatra svijet – i to može doprinijeti u razumijevanju tuđeg ponašanja. Naime, ponašanje jedne osobe je uvijek manifestacija njene mape stvarnosti tj. referentnog okvira, i zato je to ponašanje pojedinca uvijek logično a samim tim i optimalno – u odnosu na njegov referentni okvir. Iz ovoga slijedi da, ako želimo da mjenjamo svoje ponašanje ili utičemo na promjenu ponašanja kod drugoga uvijek treba da uzmemo u obzir da samo promjena referentnog okvira dovodi do promjene ponašanja.
Da bismo unaprijedili odnose sa drugim ljudima potrebno je razvijati sposobnost otkrivanja unutrašnje logike drugih ljudi odnosno imati vještinu zamišljanja ili rekonstruisanja njihove mape stvarnosti.
Kada u okviru TA govorimo o ego stanjima, mapa stvarnosti (referentni okvir) je zapravo poput opne koja obavija ego stanja, povezujući ih i dj
elujući kao filter u odnosu na stvarnost.
Preporuka za dalje čitanje: Emocije, Milivojević Z. (2010)
