Dert etme.Dua et!

Neuspjeh je često vodič ka uspjehu, samo se insan ne smije predati, ne smije klonuti duhom ni dopustiti očaju da ga savlada.Imaš Allaha.On bolje od tebe zna šta je za tebe dobro.Ti daj svoj maksimum, svoj trud i zalaganje i čvrsto vjeruj da Njegova pomoć neće izostati.

Jer neće.

Trebali bi, umjesto rasvjete i sijalica koje noćima osvjetljaju tminu u našim domoviima, našim ulicama, upaliti svjetla nade u sebi, u drugima… dopustiti suncu da grije naše misli i dušu i kad su vanjski čimbenici manje povoljni za nas.

Insan je zagonetka.Odgovor je onakav kakav ti želiš.Ako želiš da budeš uspješan, budi.Ako želiš da plačeš nas sobom i svojim živototm, propuštaš mnoge lijepe stvari.

Put života je sačinjen od uspona, padova, boli, znoja, smijeha, suza i bezbroj prepreka, ali ti ne odustaj nikada…zacrtaj sebi cilj, napiši ga velikim slovima, podvuci ga i hrabro, koračaj prema njemu.

Radi svaki dan na sebi i učini sve što je do tebe da ispuniš one obaveze koje si dužan, nikad ne očajavaj kad izgubiš nešto, prijatelja, stvar, ili posao.

Allah će sigurno boljim zamjeniti izgubljeno.Nama nisu poznati putevi Njegovi ali je svakako jasno da ono što ON za nas bira, mnogo je bolje od onog što bi sami za sebe birali.

Ako posmatraša prošlost, šta se to do danas promjenilo?

Ljudi su kažu evoluirali i emancipirali se, ali oprostite, u šta?

Svijest nam je zakržljala, robujemo materiji, ne smijemo glasa pustiti pred stranačkim liderima a kamo li da učeni progovore…kakvo je to znanje ako šuti…ako istinu na glas ne smije reći…

Vjerujem da ovaj svijet nije postao natopljen krvlju zbog zlodjela zlih ljudi, koliko zbog   dobrih i sposobnih koji ćute i poginju glavu pred istinom.

Gdje vam je hrabrost, mladići?

Gdje vam je hrabrost, Ulemo…Govorite da robujete Jedinom Allahu, svjedočite svoju pripadnost šehadetom, dok vi sjedite u udobnim foteljama, diljem našeg Ummeta rane su sve više, stare još krvare i ne zarastuje, na njih dolaze nove…iznova…svaki dan…

Ja ne mogu mijenjati stanje u svojo državi, u svojoj zajednici, ali mogu mijenjati sebe i u svojoj dušu upaliti baklju nade i čvrstog oslonca na Svemoćnog.Vjerujem da, što god me zadesi, dobro ili zlo, za mene je samo dobro , ako se strpiim i u  Allaha pouzdam.

Govoriti o državi kao nakaradno uređenoj tvorevini smiješno je sve dok je osnovna ćelija društva zapostavljena…a molim vas, postoje li institucije koje štite porodicu?

Postje li barem u svakom kantonu savjetovališta čiji bi osnovni cilj bio da ponudi pomoć porodicama koje su se našle u određenim problemima…

Je li islamska zajednica uradila išta da sačuva porodicu?Uredno je ruke oprala od nje, šerijatsko vjenčanje je sve… i tu je kraj… nije uradila ništa da sačuva dijete u najgorim godinama… mektebska pouka se završava sa završenom Osnovnom školom… i onda je dijete  prepušteno samo sebi i na nemilost ulice ili zabludjelih profesora i njihoviih nakaradnih dogmi…

Kad pogledam na koji način je naša država uređena, blizu škole su kafići ,kladionice, internet igrice…. nije li takvo okruženje nezdravo za zdrav razvoj jedinke.Kad dijete izraste u delikventa, onda je teret i obitelji jednako kao i društvu.

A opet, ne postoje neke isnitutcije koje bi maloljetne delikvente prevaspitavale…

I more pitanja koja su bez odgovora.Oni u vlasti bi rekli , ne može to tako, postoji zakonska odrednica za to i to… ne ulazim u to…ali gdjee su …gdje su te vaše svetinje u koje se kunete… za koje živite,…šta ste dali za njih?

Na pojednicu je teret pregolem… dok trči da s mukom zaradi hljeb naš nasušni, svakodnevni, na halal način, bezbroj puta mu je veća briga  gdje i kome šalje svoje dijete…

Kažete da zagovarate isttinu…ali ako je tako, zašto onda istina govori protiv vas?

Ja te pozivam da upališ svjetlo nade… da zbaciš sa sebe košulju očaja… da ne budeš od onih slijepih i gluhih… da ne budeš ono onih koji su živjeli, a ni spomen na njih nije ostao.

 

U vremenu kad je sve na dohvat ruke, nećeš imati opravdanja, o čovječe, što nisi učio… što nisi naučeno primjenjivao u svakodnevnom životu…

Ja imam svoj san.Jasno napisan i predočen.Prolazim kroz oluje u životu, ali nikada od svog sna ne odustajem.

Nisam tu da krtikujem bilo koga, ni vlast ni državu ni islamsku zajednicu, iako nisu ništa uradili da zaštite ono što govore da jesu… porodicu, pojednica, dijete…

ja pozivam vas, da se probudite i da se hladnom vodom istuširate i da više nikada ne dozvlite da vas u odjeću očaja bilo kakva situacija odjene.

Jer, vjernik je pobjednik i kada gubi i kada dobija…ako se strpi i ako šućura.

Allahu hvala na svemu… On mi je kao Oslonac, Dovoljan!