Oduvijek su mi i\u0161le na \u017eivce cure, \u017eene, nane, koje su smatrale da su pametne i da su inn samo ako drugoga unize i usta mu zatvore…Sje\u0107am se nekih izreka kad bih takvima reci da pametniji popu\u0161ta i povuci bi se, a one bi reci, pametniji popu\u0161ta dok na kraju i sam ne ispadne budala…ili onu, u bezobraznog dvije nafake, jedna \u0161to ga sljeduje, a druga \u0161to je bezobrazan.Ni danas ne volim kad je nekome jedini dokaz inteligencije i dokaz da je \u017eiv to \u0161to \u0107e nekog poniziti ili osramotiti( ili bilo koji onaj pogrdniji i manje lijep naziv kojeg ne \u017eelim ni napisati). Posmatram danas takve sa strane, u jednom segmentu \u017eivota, uspjele su, gaze\u0107 sve pred sobom do\u0107i do cilja i \u0161ta se desilo, taman kad su osvojile pobjedu, nisu imale nikog uz sebe da im \u010destita, onako usput sve su odbacile od sebe, nadmudrile, bile su same sebi dovoljne, a danas,kad treba neko ruku \u010dvrsto da stegne, da pohvali sve napore kroz godine, nikoga nema…Takve su same… I onda po\u010dnu iznova da se prodaju za mrvu pa\u017enje koja im je potrebna.Moraju imat nekoga kome \u0107e pokazat svu \u0161minku, sav\u00a0 kalaj i sve diplome koje su stekle. Ja imam najvrijedniju, bila sam i ostala \u010dovjek. Volim \u0161to u bilo kojem gradu lijepe nam na\u0161e imam barem po jednog insana, ali ba\u0161 insana s kojim mogu popiti kahvu i nasmijat se, makar onda kad nas putevi jedne na druge upute.\u0160ta imam od toga da druge poni\u017eavam, ponizuju\u0107 tako jedino sebe.Na\u0161a \u010dast, na\u0161e dostojanstvo sveta je a svetinje se trebaju po\u0161tovati.Svaki \u010dovjek je dobar, u svakom \u010dovjeku ima ne\u0161to da valja, samo \u0161to mi uzmemo ono jedno \u0161to ne valja i uve\u0107avamo ga bezbroj puta.Ba\u0161 kao i grudva snijega \u0161to postaje ve\u0107a kotrljanjem, tako i na\u0161a du\u0161a, \u0161to vi\u0161e o drugom govori\u0161 ru\u017eno, vi\u0161e kvari\u0161 vlastitiu du\u0161u, a du\u0161u treba hraniti pravim stvarima ne sa hranom s isteknutoim rokom na ambala\u017ei(\u010ditaj: s mtvim mesom\u00a0 brata svojega) Jedino \u017eelim bit bolja od one sebe od ju\u010der, \u017eelim mjenjati sebe u boljem svjetlu, ovaj dan je jo\u0161 jedna prilika da popravim sebe i da dam svom \u017eivotu smisao. Mo\u017eda zbog toga \u0161to spadam u onu kategoriju sa starom du\u0161om ne mogu na\u0107i istinsko zadovoljstvo ni u \u010demu na ovome svijetu sem u pogledu na zvijezde, zavidim im…sem u Veli\u010danju Jednog, Hvaljen neka je On, a ljudi, voljela bih da im mogu kona\u010dno udahnuti zerru sebe i da mi to vrate bez zlobe, bez vrije\u0111anja, bez da razbiju sve \u0161to se razbiti da u sitne komade…\u017dalosno mi je \u0161to neki ljudi s godinama umjesto da postaju mudriji, postaju sve pokvareniji i zlobniji, ako je moja vrijednost kao insana u skupoj jakni i la\u017enim noktima, ja \u0107u zauvijek nositi poderanu jaknu i i\u0107i pognute glave kroz ovaj san \u0161to \u017eivot se zove.Imal’ iko danas da cijeni du\u0161u u \u010dovjeku, zakalaisat se lahko moRe svako…Par stotki i eto ga, al’ du\u0161a, ko \u0107e nju da sredi? Ona se bez generalke ne sre\u0111uje, bez napornog rada na sebi i ga\u017eenju svog nefsa, ne nalazi se vlastiti mir…ali to ljudi, ovi robovi materije , izgubljeni u besmislu svijeta i vlastitog \u017eivota ne vide. Tu\u017eno mi je, najtu\u017enije gledati kako se najsvetije prodaje u bescjenje.<\/p>\n