<\/p>\n
\u201cOut of suffering have emerged the strongest souls; the most massive characters are seared with scars.\u201d <\/strong><\/em><\/p>\n Khalil Gibran<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Ju\u010de sam imala prekrasan dan.Prvo, i najva\u017enije je da sam tek ju\u010de, tek sa 32 smogla kuvveta da ka\u017eem NE a da me ne zaboli.Dugo sam skupljala hrabrost i uvijek mi je samo malo falilo ali me je ba\u0161 uvijek ono malo i ko\u0161talo.Elem.Ju\u010de sam donijela neke odluke, koje \u0107e nadam se inshAllah imat za posljedicu samo hajr za mene i za mnoge druge.Elhamdulillah<\/p>\n Nogom sam stala na vlastiti nefs i pokorila ga, jest da mi nije lahko…ali, kad je to meni u \u017eivotu bilo lahko.Kad je to \u017eivot mene, ma kad je bilo koga mazio?\u017divot je put i sva isku\u0161enja na njemu samo su izazovi koji nas oja\u010daju ili nas slome, istina ponekad i kad se slomimo, bude u na\u0161u korist ali to shvatimo tek nakon izvjesnog vremena.Poslije sam s prijateljicama pila kahvu i ugledam od\u017ea\u010dara, iako nisam sujevjerena i ne vjerujem da mi bilo ko ili bilo \u0161ta \u0161to vidim donosi sre\u0107u, ili nesre\u0107u, nekako mi bi milo \u0161to ba\u0161 od\u017ea\u010dar prolazi pored nas.Uljudno se selamio sa tetom koja radi u zlatari preko puta\u00a0 slasti\u010darne u kojoj smo mi pile kahvu, sav \u010da\u0111av i sretan vjerovatno \u0161to mu posao cvjeta ili je sretan, onako kao \u0161to su sretni svi ljudi koji ne tra\u017ee od \u017eivota mnogo.Malo poslije od\u017ea\u010dara nai\u0111e i trudnica \ud83d\ude00 prekrasna,\u00a0 ma toliko lijepa da se \u010dinila nestvarnom, Allah da je sa\u010duva, i nju i njeno \u010dedo \u0161to ga pod srcem nosi.Iako sam u du\u0161i bila i sretna i tu\u017ena u isti mah zbog nekih odluka, kad sam vidjela ono za \u0161ta drugi vjeruju da donosi sre\u0107u, nekakav \u010dudan osje\u0107aj me spopao.Neopisiv.Poseban.Shvatila sam to kao znak od Boga da sam dobro odlu\u010dila<\/p>\n Elhamdulillah<\/p>\n ponavljala sam poluglasno, hasbijallahu la illahe illahu alejhi tevekkeltu we huwe rabul a'r\u0161il a'zim i u tim rije\u010dima tra\u017eila snagu da izdr\u017eim i ne dozvolim suzi da kane pred prijateljicama.One ne razumiju…previ\u0161e su mlade da bi neke stvari razumjele…jo\u0161 ne znaju kako \u017eivot mo\u017ee da zaboli…a molim Allaha da nikad i ne saznaju…Mnogo zna\u010di kad insana izbrusi \u017eivot pa ogugla na mnoge stvari, a opet…nekad i tako male i bezna\u010dajne stvari suze izmame…Poslije sam upoznala dvije prekrasne \u017eene, dive, \u017eene kojima bi na snazi pozavidjeli i najja\u010di…ne snazi u mi\u0161i\u0107ima nego onoj drugoj, duhovnoj…Profesorica, majka dvoje djece, prekrasna \u017eena pokrivena zelenim hijabom, njene o\u010di su nosile toliko tuge u sebi da u jednom momentu meni su suze same krenule.Toliko bola je pre\u0161lo preko njenih nejakih ple\u0107a.Toliko rana ima nezacijeljenih.Svako od nas nosi pone\u0161to na du\u0161i i\u00a0 o\u017eiljke skrivene a lice ih otkriva…govore o\u010di pogledom umornim o njima, govore bore o moru suza prolivenim, govore podo\u010danjci pitaju\u0107 se za\u0161to…a druga \u017eena, jednako posebna kao i moja sugra\u0111anka … Maglajka, neustra\u0161iva \u017eena, ma \u010dak i zmiju nosi oko vrata, koja voli divlje konje kao i ja\u00a0 a posjeduje poseban dar za pisanjem.Svako zlo za neko dobro…i dobro je da je tako…pitam se da nas\u00a0 je\u00a0 \u017eivot mazio, da li bi se ikada srele..da li bi ikada nau\u010dile po\u0161tovati sebe i vrijednosti koje imamo kao individue, kao \u017eene…\u017eena nije manje \u017eenom kao nema mu\u017ea…\u017eena nije manje \u017eenom ako je pre\u017eivjela brodolom… Bo\u017ee moj, koliko snage Si dao jednoj \u017eeni…ho\u0107e li jednom svaka suza na\u0161a do\u0107i na vrata onome rad koga je pu\u0161tena?Ho\u0107e li \u017eivot naplatit ceh onima koji su oti\u0161li onda kada su trebali biti uz nas najvi\u0161e, ho\u0107e li\u00a0 zaboljeti du\u0161a koju nemaju one koji su \u0161utnjom govorili glasnije od ikakvih rije\u010di kad su odlazili zauvijek zatvaraju\u0107 vrata…Moj Gospodaru, lahko je pisat o sre\u0107i…lahko…sa tugom valja znati…uzmo\u0107i iza\u0107i na kraj a da osmijeh ne ubije…Koliko pitanja ostane zauvijek bez odgovora, koliko no\u0107i provedenih u molitvi da bolje bude…da prestane da boli… izdaja…no\u017eevi…udarci…grube rije\u010di…<\/p>\n Je li utjeha, Bo\u017ee moj, znati da mnoge \u017eene kao i ja, boluju od rana nevidljivih…neizlje\u010divih…<\/p>\n Mnoge \u017eene ba\u0161 kao i ja osmijehom skrivaju mora tuge…<\/p>\n dok o\u010di same govore…<\/p>\n Molim Allaha da ove dvije prekrasne hanume sa\u010duva od ljudskog \u0161erra i svih drugih zala…<\/p>\n Molim Ga da \u010dak ni moj najve\u0107i du\u0161manin ne do\u017eivi ono \u0161to jaka \u017eena mo\u017ee podnijeti i pre\u017eivjeti…i \u0161to je uz Allahovu pomo\u0107 pre\u017eivjela…<\/p>\n