Ako sam ne\u0161to nau\u010dila otkako sam oti\u0161la iz doma svoga djetinjstva, onda je to ovo: samosa\u017ealjenje \u0107e te \u017eivu pojesti, ako dopusti\u0161.<\/p>\n
Nema se vremena za \u017ealjenje, za jadikovanje, za tra\u017eenje smisla u besmislu, u svemu je znak…u svemu je lijek… u svemu je dar, ako dobro sagleda\u0161… da nije bilo gubitaka, nikad ne bih shvatila koliko moje ruke mogu poklona da prime, da nije bilo pogre\u0161niih skretanja, kako bih otkrila svu \u010daroliju putovanja… a Ljubav…eh ta Ljubav… kako li se pi\u0161e u bosanskom jeziku? Da li kao jedna rije\u010di ili \u00a0kao cijela re\u010denica?<\/p>\n
Da li velikim slovima ili malim? Ja Ljubav uvijek pi\u0161em po\u010detnim velikim slovom…Bo\u017ee, da li sam nepismena… Ka\u017eu da su ljudi sa negativnim Rh faktorom druga\u010diji, da se ne uklapaju lahko, da su osjetljivi, da su inteligentniji \ud83d\ude00 mo'\u0161 mislit, da su ovo , da su ono, jazuk samo, rekoh \u0161to- nisu i sretniji u ljubavi…<\/p>\n
Me\u0111u svojom bra\u0107om i sestrama, jedino ja imam Rh- faktor, svi drugi su pozitivni.Me\u0111u svojom bra\u0107om i sestrama, jedino \u00a0sam ja uvijek i\u0161la suprotno od puta kojim su i\u0161li svi.Kad sam odabrala vjeru, gledali su na mene kao na jadnicu koja nije svjesna \u0161ta radi… Kad sam donijela neke odluke o svom \u017eivotu, gledali su me, razo\u010darano, jer pobogu, nisam uradila onako kako se o\u010dekivalo od mene da \u0107u uraditi.<\/p>\n
Ne uklapam se…<\/p>\n
nikad i nisam… do sada \u00a0nisam osjetila da pripadam vlastitoj porodici, onoj , \u00a0u kojoj sam ro\u0111ena, onoj u koju sam svjesno , svojim izborom oti\u0161la, i svjesno svojim izborom iza\u0161la iz nje, ovom svijetu, gdje sve je na prodaju… gdje se du\u0161e guraju na sami buvljak me\u0111u vrijednostima….<\/p>\n
Ni danas se ne uklapam… samo Allaha zna koliko me kolege provociraju zbog marame, ali ona je moj ukras, moj \u0161tit… ono \u0161to sam ja… jo\u0161 jedan od dokaza da odudaram od svih onih kojima je jedina vrijednost u plasti\u010dnim noktima i suknjici koja jedva pokriva zadnjicu… da se razumijemo, nemam ja ni\u0161ta protiv takvih, svako ima pravo na svoj izbor…samo imam ga\u0111enje i to je sve, jer mi je jedna takva rasturila dom, uni\u0161tila svaki san o sretnoj porodici… i nije da mi je \u017eao…nakon svega nije, i nije kriva ona, naravno da nije… kriva sam ja \u0161to se nisam uklapala, \u0161to sam odudarala, od normalnog svijeta \u00a0po svemu, u svemu, uvijek…<\/p>\n
Svakako da sam trebala imat razumijevanja za mu\u017ea koji \u00a0je volio izlete u toplije krajeve.I imala bih…ali za la\u017e nemam razumijevanja.Nikad nisam i nikad ne\u0107u.<\/p>\n
U\u010dim od smjene godi\u0161njih doba… dobra je jesen do\u0161la da me podsjeti da nikad ne mislim ni da je umrlo ono \u0161to je pro\u0161lo, sve se opet druga\u010dije \u00a0vra\u0107a, sve \u0161to posijemo, u zimu \u017eivota pojedemo, u jesen \u017eivota \u017ealimo ili se ponosimo na sve to…<\/p>\n
Moram da priznam da \u017ealim \u0161to sam nekim ljudima dopustila da popiju kahvu u mojoj blizini i puhnu par puta dim iz svoje cigarete u mom pravcu…mrzim smrad… duhana…<\/p>\n
Ali i to je \u0161kola, drugi put se ne\u0107e ponoviti, \u010dasna rije\u010d…<\/p>\n
Kolega, koji se deklari\u0161e kao okorjeli ateista \ud83d\ude00 me redovno provocira zbog mog hid\u017eaba na glavi.Veli da sam s hid\u017eabom potla\u010dena, o\u0161te\u0107ena, \u00a0zakinuta, ahmak jedan, a ne zna, da sam sama, svojevoljno i bez i\u010dije prisile, s petnaest godina odlu\u010dila da marama bude sastavnim dijelom moga \u017eivota… iako su se moji roditelji jako ljutili na to i godinama poslije toga… nisam marila…veli, imal’ ijedan dokaz da je to i za\u0161to je to obaveza \u017eeni muslimanki…rekoh mu, dokaza ima koliko ho\u0107e\u0161, ali meni je najva\u017eniji taj \u0161to mi je moj Gospodar naredio to… i onda ka\u017eem sebi, uredu je ….bona, u tvome je tvoja ljepota i tvoja posebnost…ne biti kao svi ostali, biti svoj i biti druga\u010diji u moru istih, zalutalih….<\/p>\n
Ka\u017eem, volim sebe… ovu naivnu, sebe… ne uklapam se u ram dana\u0161njice… u jeftine stihove pjesnika koji su u meni na\u0161li inspiraciju… ne uklapam se u ram potla\u010dene \u017eene koju marama sputava … meni je marama donijela slobodu… istinsku… ne zavidim nikome… moja naivnost me skupo ko\u0161tala… iskrenost tako\u0111e… ali ja i dalje ne pitam.. koliko ko\u0161ta…<\/p>\n
Ne sanjamo svi jednako… i to nikome ne smeta… pa za\u0161to onda da nam smeta ako je neko druga\u010dije budan?Ja ovaj svijet, pojave na njemu, ljude, gledam nekim drugim o\u010dima… srcem u grudima… u svakom vidim mrvu dobrine i onda kad je ta dobrina na izdisaju….<\/p>\n
…rekoh neku no\u0107 djeci… kad sam bila dijete, vjerovala sam da \u0107u, kad porastem svirati \u00a0klavir i zavr\u0161iti muzi\u010dku \u0161kolu, ali me rat odveo na neku drugu stranu… veli mi sin, o umjetni\u010de, nisam vas prepoznao \ud83d\ude00 stomak me zabolio od smijeha<\/p>\n