Usnih \u010dudan san ve\u010deras…Bo\u017ee na hajr.A zaspat nisam mogla, nikako, razmi\u0161ljala sam o smrti, o prolaznosti ovoga svijeta, \u017eivota, o prolaznosti svega stvorenoga.Prisje\u0107ala se svega \u0161to sam uradila za svoga \u017eivota i poku\u0161ala da zamislim dal’ \u0107u bit u stanju za sve da dam pravi odgovor, dal’ su moji nijeti u djelima bili \u010disti, dal’ sam sve dobro radila zarad Allaha a ne da bi ljudi rekli o meni rije\u010d hvale.Od kako je preselio moj kom\u0161ija kojeg sam svako jutro ve\u0107 trideset godina gledala kako radi jutarnju gimnastiku dok \u010deka da mu hanuma pripremi doru\u010dak i kahvu,nad sobom sam se zamislila.\u0160ta ako je na meni red da putujem tamo gdje nam\u00a0 je svima putovati?\u0160ta ako melekul mewt moju du\u0161u sljede\u0107u treba da uzme?\u0160ta ja imam od dobrih djela?Jesam li se spremila za puta?Jesam li se opskrbila iskrenim nijjetom, hajratima, sadakom, lijepim mi\u0161ljenjem o ljudima…\u0161ta \u0107e me mo\u0107 spasit od onog \u0161to sam dobrog \u010dinila?Kako \u0107u pred Gospodara od stida zbog svojih djela manje lijepih,\u00a0 zbog suza prolivenih zarad ljudske zlobe.Wallahi se stidim \u0161to sam u nekom periodu \u017eivota vi\u0161e vodila ra\u010duna o tome da o meni drugi imaju lijepo mi\u0161ljenje makar ja o sebi ne mislila tako.Najpre\u010de mi je da se Allaha stidim i da uradim sve \u0161to je do mene da o drugima mislim i govorim samo dobro a da me tu\u0111a mi\u0161ljenja,ni hvale ni pokude ne doti\u010du.Koliko sam puta \u010deznula za lijepom haljinom koju nisam mogla priu\u0161titi u datom momentu, ali odje\u0107u bogobojaznosti mogu i Allah mi dao da \u017eivim vjeru, da sam svjesna prolaznosti sebe i ovog la\u017enoga sjaja dunjalu\u010dkog, nadam se da \u0107e moja haljina bijela koju \u0107emo svi jednoga dana obu\u0107i\u00a0 slutit na radost , ne mojom zaslugom Bo\u017ee, ve\u0107 Tvojom milo\u0161\u0107u.Jedini.<\/p>\n