Volim nedjelju, kad ti\u0161ina traje dulje nego obi\u010dnim danima.Ju\u010de sam se umorila ko velika \ud83d\ude00 ponosna sam na sebe kad me odre\u0111ene osobe da li namjerno ili slu\u010dajno, neva\u017eno je, provociraju a ja se samo nasmijem i ka\u017eem, upravu si, tako je… sve \u0161to o meni misli\u0161 il’ ka\u017ee\u0161, ima\u0161 pravo…ja sam to i takva s tvoje ta\u010dke gledi\u0161ta…ali to ne zna\u010di i da si u pravu \ud83d\ude00 jer \u010dovjek vidi oko sebe i vidi u drugom samo ono \u0161to je u njemu, samo ono \u0161to je on sam…<\/p>\n
Dokaz za to su ogledala.Kako mi sebe vidimo zgodnim, lijepim, a tek kako je na\u0161a pamet lijepa aman….drugi ni\u0161ta ne valjaju \ud83d\ude00 ma maglu, ja prva sam ka’ truhla jabuka, okolo lijepa unutra strahova puna, ko\u0161mara iz ratom ukradenog djetinjstava, nikad i\u017eivljene mladosti, propalog braka, slomljenih nada, raspsnutih iluzija o ljubavi i me\u0111usobnom po\u0161tovanju…Po\u010dela sam po\u0161tovati onu \u017eenu u ogledalu kojoj sijede sve vi\u0161e krase crnu kosu…Nisam vi\u0161e ni tako mlada a \u00a0ni lijepa kao prije…svedo\u010dim svaki dan da sam bli\u017ee svome kraju…sijede me odaju, bore na licu i oblik lica koji se mijenja shodno isku\u0161enjima na koja nailazim u \u017eivotu.Ali ima tu i lijepih dana, o ima, elhamdulillah.<\/p>\n
Ju\u010de sam le\u017eala sati haman na travi, udisala miris novog \u017eivota \u0161to se iz ni\u010dega ra\u0111a, gledala plavetnilo neba i Tebi \u0161u\u0107urala \u0161to mi podari vid i slud i \u010dulo mirisa pa u\u017eivam u blagodatima Tvojim.I ove dvije ruke, Bo\u017ee, kojima Tvojim emrom mogu zaraditi djeci halal ve\u010deru.Kako je samo svako od nas sretna \u010dovjek, samo toga nismo ni \u00a0svjesni…<\/p>\n
Radije se hajmo malo trovati ru\u017enim mi\u0161ljenjem o drugom, kao da nam je malo otrova iz hrane pune aditiva, iz odje\u0107e koja je ko zna od kojeg sme\u0107a napravljena i od have koja vi\u0161e i nije tako \u010dista…<\/p>\n
Nemamo mi vremena da osu\u0111ujemo druge i izrugujemo se njihovim mahanama, sve dok smo i sami mahana puni, nemamo pravo da se smijemo tu\u0111im neuspjesima i strahovima, sve dok i sami svoje vje\u0161to prikrivamo.<\/p>\n
Za\u0161to ne bi pomogli jedni drugima, za\u0161to ne bi pri\u010dali jedni s drugima a ne jedni o drugima, za\u0161to ne bi voljeli ne\u0161to lijepo u nekome a pomogli da se otkloni manje lijepa osobina, adet?<\/p>\n
Pa o \u010demu bi mi pri\u010dali, ako ne bi jedni o drugima, vidi ga kakav je, nu je \u0161ta se utegla, kosti \u0107e joj ispast?<\/p>\n
Ma otkud zna\u0161 da pred Rabbom nije bolja od mene i od tebe? \u010covjek ne mo\u017ee \u017eivjeti sam.\u010covjek je dru\u0161tveno bi\u0107e.Bi\u0107e zajednice.Pa ako nas je Savr\u0161eni stvori za d\u017eemaat, za\u0161to se mi razjedinjujemo i otu\u0111ujemo jedni od drugih?<\/p>\n
Kad bi samo malo vi\u0161e pa\u017enje posvetili sebi, onom unutarnjem glasu koji ne da nam govori, nego vri\u0161ti u nama i opominje nas…da, taj glas nazovite kako ho\u0107ete ali ga ima u svakom od nas… koje se mo\u017ee \u010duti kad se uti\u0161aju vi\u0161e frekvencije, mr\u017enju i prezir kad smanjimo na podno\u0161ljiv nivo… taj poseban glas kad ka\u017ee insanu: Stani! Gdje \u0107e\u0161? Zna\u0161 li, bolan, ko si? Kud si po\u0161ao? Gdje \u0107e\u0161 do\u0107i? Zaista, svako od nas bi ujutro kad ustane trebao onom sebi u ogledalu postaviti ova pitanja i dati odgovor i raditi na sebi, probaj da odgovori\u0161 onom strancu u goledalu o kojem najmanje zna\u0161, ko si, ali ne kao ime i prezime, nego ko si ti stvarno… od kud si do\u0161ao… i kud si se to zaputio…<\/p>\n
Jer ti si ti, u onoj mjeri u kojoj du\u0161a tvoja \u017eivi, \u00a0a ne pre\u017eivljava… jer \u00a0tvoje je samo ono \u0161to da\u0161…<\/p>\n