{"id":117,"date":"2015-02-21T15:01:43","date_gmt":"2015-02-21T15:01:43","guid":{"rendered":"https:\/\/yalandunya.voxxyz.com\/?p=117"},"modified":"2015-02-21T15:01:43","modified_gmt":"2015-02-21T15:01:43","slug":"pitaju-te-o-dusi-reci-sta-je-dusa-samo-gospodar-moj-zna-a-vama-je-dato-samo-malo-znanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/yalandunya.voxxyz.com\/?p=117","title":{"rendered":"“Pitaju te o dusi. Reci: ‘Sta je dusa-samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”"},"content":{"rendered":"

Moja Du\u0161a i ja \u010desto vodimo duge, naprosto beskrajne razgovore. O svemu, pa i o njoj samoj, i o meni, na primjer, da li ja jesam ne\u0161to ili sam ni\u0161ta, ne\u010diji san, misao, kompjuterski program u \u010dasovima kada je ne\u010diji ra\u010dunar tamo, gore, ako gore postoji, uklju\u010den. Tako besjedimo, propitujemo se poput Ko\u010di\u0107evog Davida i njegove \u017eentura\u010de, ponekad i posva\u0111amo, razi\u0161emo se svako u svoju samo\u0107u, ali bez \u010dvrste rije\u010di da se vi\u0161e ne\u0107emo dru\u017eiti. Bo\u017ee sa\u010duvaj, moja mi je Du\u0161a najbli\u017ea, naprosto bez nje ne mogu. Ali, ponekad je upitam, \u0161ta si ti, Du\u0161o moja? Ili, ko si ti? Gdje si? Kako se pokazuje\u0161, obznanjuje\u0161, kako to da znamo za tebe, da te je neko, negdje, davno, pomenuo i otada ti zaista postoji\u0161, onako kako postoje bajke, patuljci, \u010dak i bolesti. Toliko je hartije potro\u0161eno da bi se ljudi tebi pribli\u017eili, ali ne znamo jesu li uspjeli, ili su mo\u017eda \u010dak i dalje nego \u0161to su bili u Sokratovo vrijeme. \u010covjek je, zaista, tada imao du\u0161u i nije je negirao, nije od nje bje\u017eao. Dvije i po hiljade godina poslije Sokrata, do\u0161li su oni \u0161to su vjerovali samo u materiju, kao da je to \u0161to opipavamo zaista materija, a ne opet samo ne\u010diji smijeh, la\u017e, podvala, do\u0161li i odrekli du\u0161u i njeno postojanje. Do\u0161li i pro\u0161li, ali du\u0161u nisu uni\u0161tili. Kako je ona, moja i tvoja Du\u0161a, \u010ditatelju moj? Mirna ili uznemirena? Bolna ili zdrava?Jasna ili tamna? Puna mr\u017enje ili ljubavi? Caruje li u njoj zavist i zloba ili plemenitost i velikodu\u0161nost? Okrene li glavu na drugu stranu kada neko strada, ili u svemu \u017eeli da u\u010destvuje? Kakva li je poslije Onoga \u0161to je do\u0161ao i umro za njen spas? Je li bli\u017ee spasenju ili je potonula dublje prema potpunoj propasti? Neki krajevi ovoga svijeta, ve\u0107 dugo nisu imale mogu\u0107nost da upoznaju rat i da osjete jezu \u0161to se u du\u0161u uvla\u010di s odjekom te rije\u010di. Ovdje to nije slu\u010daj. Rat je ne\u0161to obi\u010dno \u0161to nijednu generaciju ne mo\u017ee da mimoi\u0111e, bar da je ne okrzne malo, tek da joj du\u0161u naru\u017ei ili potpuno unakazi. Moju i tvoju Du\u0161u, plemeniti \u010ditatelju.<\/p>\n

– Du\u0161a: Pla\u0161im se da poku\u0161ava\u0161 ne\u0161to izvan tvojih mo\u0107i, tvoga znanja, pa i poslanja.
\n– Ja: \u0160ta to, Du\u0161o?
\n– Du\u0161a: Ho\u0107e\u0161 da bude\u0161 propovjednik, onaj koji se bavi du\u0161ama samo da bi ih popravio.
\n– Ja: Ne, du\u0161o, nije mi to namjera. Pravi propovjednici su zaista rijetki, ali ja ne znam koji su njihovi motivi. Propovjednika sam se uvijek pla\u0161io. On propovijeda samo jedno, smatraju\u0107i sve ostalo blasfemijom. Ali, treba se pla\u0161iti i onih koji su vje\u0161ti u ubje\u0111ivanju, a nije im pri tome va\u017eno da li slu\u0161atelja ubje\u0111uju u istinu ili la\u017e, va\u017ena im je samo njihova vje\u0161tina kojoj se dive i u koju beskrajno vjeruju. Ne, to ne\u0107u.
\n– Du\u0161a: Pa \u0161ta, onda, \u017eeli\u0161?
\n– Ja: Da te upoznam, ako mi dopusti\u0161.
\n– Du\u0161a: Zavisi li li to od mene? \u0160ta da uradim?
\n– Ja: \u017delim da mi se otvori\u0161. Nemoj da se skriva\u0161 iza svojih bezbrojnih velova, pusti me da te vidim do kraja.
\n– Du\u0161a: Pla\u0161im se da se ne zaledi\u0161 kada sagleda\u0161 moje pravo lice.
\n– Ja: Neka, Du\u0161o, iskrenost je bolja od la\u017ei.
\n– Du\u0161a: Dobro, dobro, ostavi se velikih rije\u010di, njihovom upotrebom ne\u0107e\u0161 sti\u0107i do mene. O iskrenosti i la\u017ei govori\u0107emo kasnije.
\n– Ja: Za\u0161to govoriti?
\n– Du\u0161a: Zato \u0161to bez moje pomo\u0107i ti ne\u0107e\u0161 oti\u0107i dalje od po\u010detka, pa\u010de jedno nespretno. Evo, pru\u017eam ti svoju nevidljivu ruku, uhvati je. Jesi li je osjetio?
\n– Ja: Jesam, jesam, zaista je \u010dvrsta.
\n– Du\u0161a: Ne pla\u0161i se, ovo nije ugovor sa \u0111avolom, ali ni sa Gospodom, ti nisi ni Faust, ni Mojsije, ali ni ja nisam Vergilije, ma koliko bi ti volio da si Dante. Ti si ono sto \u0107e\u0161 otkriti da jesi, alhemi\u010darski spoj Mene i Tebe. Idemo!
\n– Ja: Reci mi samo jo\u0161 ovo. Jesi li ti Du\u0161a ili Duh?
\n– Du\u0161a: Hm, prerano je to za tebe. Ostavimo za kraj odgovor, ili samo poku\u0161aj odgovora na to nimalo lako pitanje.
\n– Ja: Za\u0161to se sve oko nas tako potresa, kao da je zemljotres, i mijenja nao\u010digled?
\n– Du\u0161a: Zato \u0161to je napolju rat. Ljudsku du\u0161u ni\u0161ta tako radikalno ne mijenja kao \u0161to to \u010dini rat.
\n– Ja: Zar i tebe, moja jedinice?
\n– Du\u0161a: I mene, naravno. Za\u0161to bih ja ostala po\u0161te\u0111ena tih mijena.
\n– Ja: Ti bi trebalo da si iznad tih ljudskih pretjerivanja.
\n– Du\u0161a: Vidim ja da ti o meni malo zna\u0161. Budi strpljiv, \u010dekaju te jo\u0161 ve\u0107a iznenadjenja.<\/p>\n

Tako smo se spustili u prostor Du\u0161e, gdje je smje\u0161teno bezbroj prostorija nejasnih zidova, ali ipak odvojenih jedna od druge. Iz jedne se prelazi u drugu, pa u tre\u0107u, ali se taj raspored i mijenja, prostor se otvara i zatvara, naprosto di\u0161e, kao \u017eivi organizam, iako ne znamo odakle sve to izvire i dokle doma\u0161a. Gdje su granice ovog lavirinta koji se zove Du\u0161a i da li je ba\u0161 sve to Du\u0161a? Mo\u017eda je to samo lju\u0161tura u kojoj se nalazi Du\u0161a koju \u0107u na kraju upoznati. Zbunjen, ne bih znao bez vodi\u0107a da se pokrenem, ali ko da me vodi, ako ne moja vlastita misao, ili promisao, naprosto neki zov da se ide u nekom smjeru, pa \u0107emo vidjeti, jer je Du\u0161a odjednom za\u0107utala, pustila me da tumaram, mo\u017eda \u0107e mi se kasnije i javiti. Zaboravio sam na vrijeme, izgubio predstavu o smjenjivanju no\u0107i i dana, lutao i lutao, \u010ditaju\u0107i natpise na sobama kao u muzeju. Na kraju me uhvatio strah. Strah od nekih soba. Da li je mogu\u0107e da u mojoj Du\u0161i ima takvih mjesta, usnulih \u010dudovista, zale\u0111enih opa\u010dina? Neka i vape da se oslobode, kao kod Ba\u0161-\u010delika koji je vi\u0161e pri\u010da o ljudskoj du\u0161i nego \u0161to je bajka o nekoj tamo osobi, odnosno \u010dudovi\u0161tu. \u010covjek odbija pomisao da u njegovoj du\u0161i \u017eive takvi monstrumi, odnosno da ima nekog traga od njih. Ali oni jedino i \u017eive u du\u0161i, u memli i smradu nekog njenog zatrovanog dijela. Samo, uvijek je pitanje odakle je do\u0161la zatrovanost.<\/p>\n

– Du\u0161a: Za\u0161to stalno ne\u0161to broji\u0161?! \u0106uti i gledaj.
\n– Ja: Zato \u0161to mi je to zanat. Moram da brojim i da kvocam, kao kvo\u010dka po bunji\u0161tu.
\n– Du\u0161a: Ho\u0107e\u0161 da ka\u017ee\u0161 kako sam ja bunji\u0161te?
\n– Ja: Bo\u017ee sa\u010duvaj, tek sada otkrivam \u0161to si ti, draga moja.
\n– Du\u0161a: Slijedi svoju u\u010denost, \u010ditaj knjige. O Du\u0161i je napisana biblioteka razli\u010ditih knjiga, ozbiljnih i neozbiljnih, prozra\u010dnih i tamnih. Dok si \u010ditao, slijede\u0107i neku svoju misao, ja sam pamtila ta mjesta, vrati im se i pove\u017ei ih.
\n– Ja: S \u010dim da to pove\u017eem?
\n– Du\u0161a: S ovim \u0161to si vidio. Mislio si da u tvojoj Du\u0161i nema ni mr\u017enje, ni straha, ni ravnodu\u0161nosti, nego samo ono \u0161to je dobro, humano, pomalo melanholi\u010dno.
\n– Ja: Za\u0161to mi ne dopusti\u0161 da otvorim vrata tih soba, da se suo\u010dim sa svim bez obzira da li je dobro ili lo\u0161e?
\n– Du\u0161a: Zato \u0161to se jednom otvorena vrata te\u0161ko kasnije zatvaraju. Zar nismo spomenuli Ba\u0161-\u010delika, a ima i drugih \u010dudovi\u0161ta, sva su ona potekla iz ne\u010dije du\u0161e. Ali, poku\u0161aj da ide\u0161 dalje.<\/p>\n

Napokon, kada se sklope sve knjige, zatvore o\u010di i ispod tih lakih kapaka potra\u017ei misao, slika i zna\u010denje, dolazi se do saznanja koja idu iz svijesti, podsvijesti, du\u0161e i tijela, naprosto odasvuda. Tada prilje\u017eno, kao vje\u0161t pisar, samo bilje\u017eim. Zabilje\u017eeno dajem drugima, neka provjere i sebe i mene. Zapravo, Du\u0161o, ipak sam ja tvoj pisar. Onaj koji poku\u0161ava da bude \u010dak i sistemati\u010dan, \u010dak i analiti\u010dan, dok je u su\u0161tini samo vi\u0161estruki oslu\u0161kiva\u010d i zapisiva\u010d.<\/p>\n

– Du\u0161a: Budi moj zavodnik, dragi, za\u0161to bi bio samo pisar? O\u010daraj me, potrudi se da po\u017eelim da zablistam. Kao \u0161to bi se iznenadio da vidi\u0161 svoj mrak, tako \u0107e\u0161 se iznenaditi i mojom ljepotom. Hajde, mili, idi dalje.
\n– Ja: Nisam ba\u0161 zadovoljan ovim \u0161to sam napisao.
\n– Du\u0161a: Ne obra\u0107aj pa\u017enju na nijanse, bar zasad. Idi samo hrabro naprijed, od Vrata do Vrata. Na po\u010detku jo\u0161 ni\u0161ta ne mo\u017ee\u0161 da sagleda\u0161.
\n– Ja: Ali, jesam li uop\u0161te sposoban da bilo \u0161ta sagledam? Jesam li pripremljen za otkri\u0107a, ili \u0107u prolaziti kao slijepac pored sveg \u0161arenila tvoga svijeta?
\n– Du\u0161a: Hajde, ostavi se tog mudrovanja koje je samo preru\u0161ena malodu\u0161nost. Idemo pred Prva vrata.
\n– Ja: Da li si usamljena, Du\u0161o moja?
\n– Dusa: A ti, vlasni\u010de moj?”<\/span><\/p>\n