Da \u017eivimo kako \u017eivimo, jedno s drugim, a jedno bez drugoga…Sve vi\u0161e se osje\u0107am kao vuk samotnjak, stranac u masi, izgubljena u besmislu ovog vakta i zemana, bezglavo bje\u017eim od etiketa, od prodavanja sebe, svoje du\u0161e, jedinog \u0161to vrijedi u bescjenje, ne pristajem da du\u0161u prodam za sitan \u0161i\u0107ar, da uprljam i ono malo od nje \u0161to je ostalo, maske ljudi me nasmijavaju, neki dan ma\u0161kare, mislim, koga to ljudi la\u017eu s tim maskama, kod nas je svaki dan maskenbal.i \u017eivot je maskenbal…Umorna od toga da sav smisao \u017eivota budu one dvije kese \u0161to nosim ku\u0107i kad se umorna nakon naporna dana vra\u0107am… \u017eivotu treba dati i na\u0107i smisao.Onaj pravi.Mislila sam da je lak\u0161e u dvoje, ali je tako te\u0161ko na\u0107i onog drugog koji ima isti cilj s nama, koji ima iste vrijedosti i sli\u010dna razmi\u0161ljanja.Jako te\u0161ko.\u017divot nam se sveo na hajvan tabijat, radi i \u017eivi da bi jeo, mislim tr\u010di, lomi se , ne spavaj, gazi, samo da bi sebi mogao priu\u0161titi majicu kakvu nema niko, auto kakvo nema niko, novi namje\u0161taj, oti\u0107 na more na rate, kupit ne\u0161to da nam bude dokaz da smo i mi ne\u0161to ostvarili, ha ya, kad u sebe ne ula\u017eemo, du\u0161e nam skapavaju od gladi, umiru, toliko su glasni njihovi vapaji…kroz sr\u017e kostiju studen…nahrani du\u0161u \u0111ahkad…postaje\u0161 ono \u0161to hrani\u0161, ako \u017eivi\u0161 da bi jeo, postaje\u0161 tijelo, glanca\u0161, brije\u0161, ma\u017ee\u0161 lice i tijelo a s du\u0161om \u0161ta je?Ne pla\u0161i te njen krik?Ostaje u nekim zagu\u0161ljivim odajama na\u0161eg skrivenog, mo\u017eda onog manje lijepog dijela ili onog pla\u0161ljivog, onog koje maske \u017eivota usje\u0161no prikri\u0161e…pri\u010dam s ljudima koji imaju duple doktorate a prazni, s \u017eenama koje su \u017eivot provele u prosvjeti s djecom , s onom s posebnim potrebama, a ipak mrze druge \u017eene…nismo li svoj \u017eivot usmjerili na pogre\u0161no… u\u010dimo radi zvanja a ne radi znanja…satrasmo se tr\u010de\u0107i za kesama… a du\u0161a…nek posti bez sehura i iftara, samo na mah koja kapljica rose njoj da kane…nepravedni smo i prema sebi i prema drugima…po\u010dinjem od sebe…govorim za one koje poznajem, za one koji uspje\u0161no nose maske decenijama…nekako bih voljela kad bi bio neki datum na koji \u00a0bi svi ljudi skinuli svoje maske, niko nikog ne bi prepoznao…niko nikom ne bi vjerovao… gledamo jedni druge u o\u010di, a la\u017eemo…nikoga do sebe…nikoga do du\u0161u…nanosimo zulum sami sebi, a ljutimo se na druge kad nam nasilje \u010dine…Nedavno Brena bila u Tronu, ma koje li su samo moje prijateljice tu “napunile baterije” ka\u017ee jedna, bilo je i pokrivenih, mogla si \u00a0i ti…da Allah sa\u010duva…punimo baterije s ne\u010dim, slu\u0161aju\u0107 nekog ko je svoj \u017eivot proveo prodavaju\u0107 tijelo svoje, glas svoj, umjesto da slu\u0161amo ne\u0161to \u0161to zaista ima vrijednost, ne\u0161to \u010dija ljepota ne i\u0161\u010dezava vaktom…ne sudim nikome, ali jadno je, jadno je kako sebi ne znamo pravu vrijednost.Ja nisam ona \u0161minka na licu, ni farba na kosi, ja sam ona \u0161to ima bore da mi krase lice…ona koju sijede na glavi podsje\u0107aju da mi se primaklo…ono \u0161to nikoga ne\u0107e mimoi\u0107i…ono \u0161to \u0107e nas sve zate\u0107i…smrt…valja za sve Bogu odgovore dati…a kadri jesmo li?<\/p>\n